„Don Camillo i njegovo stado“

„Gori je onaj tko je glasao protiv crvenih,

ali ne vjeruje u Boga nego onaj tko je

glasao za crvene, ali vjeruje u Boga.“

Giovannino Guareschi

»Posljednji je sastanak pred općinske izbore Peppone održao u subotu po podne.Ujutru je na trgu govorio neki glavešina iz protivničke stranke, onaj s druge liste, ukratko. Bio je to jedan koji je došao iz grada i znao je šta hoće.

  • I ovaj ćemo gradić osloboditi od crvenih zavojevača – vikao je – od slugu tuđinca, od neprijatelja Kristovih! – i svi su pljeskali.

Zatim, pred večer, s iste je tribine govrio Peppone.

              Trg je bio pun kao šipak jer su svi očekivali da će Peppone izurlati lude stvari, a nitko ne zna dokle će ići.

            Međutim, Peppone nije urlao. Govorio je malo i vrlo smireno.

  • Građani – reče – pozdravjam vas. Moja mi Partija može naložiti da govorim šta god ona želi, ali ja ću vam kazati ono što ja želim. Ovdje sam jednostavno zato da vas pozdravim. Za ovih smo godina ja i moji drugovi učinili čitavo more toga; ja ne znam koliko je od toga bilo dobro, a koliko glupo. No, ako smo i pogriješili, to nije bio rezultat našeg htijenja, nego našega neznanja i slabe prakse. Možda sam ja bio najgori i najblesaviji predsjednik na svijetu, ali vam jamčim da mi je na srcu bilo samo dobro sela.

Peppone obrisa znoj što mu je tekao s čela.

  • Građani! Mi nemamo nikakve nade da ćemo pobijediti i postavili smo listu jednostavno zato što želimo vidjeti da li ćete nas baš otpremiti nogom u tur ili ćete nas otpremiti na prijazan način. Ukratko, želim vidjeti da li smo zaslužili priznanje za svoju službu ili ni to. Mi smo kao učenici koji su izradili svoju zadaću i sad je podnose gospođi učiteljici: da vidimo jesmo li zaslužili jedinicu ili peticu ili dovoljan. Neka svak slobodno izrazi svoj sud i kad više ne budem predsjednik, nemojte mi odricati svoj pozdrav, jer ako smo vam nagazili na žulj, to nismo učinili namjerno. Errare umanorum.[1]

Peppone stade čeprkati po džepu iz kojeg izvuče nešto.

  • Građani – reče – kad sam prije pet godina postao predsjednik, imao sam u džepu jedan „tuskanac“ i pet stotina lira. Sad, nakon pet godina službovanja kao predsednik, imam u džepu dvjesta i osamdeset lira i pola cigare. To sam ukratko ja.
  • Ja – nastavi Peppone – ako se na mene obori kakva nesreća pa ostanem na licu mjesta ukočen i hladan kao kamen, ja ne mogu čak ni dati osvježiti lice svetom vodom i moram u grob poći kao kakav kovčeg pun krpa; eto šta sam zaradio. Nemam vam šta drugo kazati, građani. Sad bih htio viknuti „živjela Italija“, ali to ne mogu jer bi me inače optužili da želim koristiti domovinu u političke svrhe Partije . . .
foto by pixabay

Širokim gestom Peppone skine šešir.

  • Laku noć, gospodo – zaključi.

Svijet je bio zaprepašten. Gledali su Pepponea kako silazi s tribine i kako se udaljuje, praćen svojim štapom.

Nije se podigao ni jedan povik.«

Извонредниот италијански интелектуален мајстор Giovannino Guareschi во своето дело Don Camillo i njegovo stado на едноставен сликовит начин ни покажува како во неговата општествена заедница се практикувал изборниот процес.

foto by pixabay

[1] Odnosno, točno: Errare humanum est = Griješiti je svojstvo ljudi. (prev.)

1 thought on “„Don Camillo i njegovo stado“”

  • „Ако смо и грешили“, тоа да се каже на овие простори е научна фантастика, па можеби ни тогаш.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.