B i c i k l

„A stvar je u tome da ste vi izdali narod

radi svojih prljavih interesa!“

Giovannino Guareschi

 Италијанскиот интелектуален мајстор Giovannino Guareschi во своето дело Don Camillo i njegovo stado на едноставен, но сликовит начин ни покажува како во неговата општествена заедница се користи велосипедот. Велосипедот иако  едноставно превозно средство, сепак понекогаш може да биде цел на арамиски напад.  

»Čovjek jednostavno ne može shvatiti kako je na onoj krišketini zemlje između velike rijeke i velike ceste ikad moglo postojati vrijeme kad se nije znalo za bicikl. Jer u Bassi svi voze bicikl, od osamdesetogodišnjih staraca do petogodišnjih dječačića. A dječačići su specijalisti, jer voze sa strane, s jednom nogom provučenom kroz trokut okvira, i bicikl ide nahero, ali ide. Starci seljaci manje-više voze se ženskim biciklima, dok se stari zemljoposednici trbonje još služe zastarjelim „trijumfima“ s visokim sjedalom, a penju se na njih preko papučice pričvršćene za glavčinu stražnjeg kotača. …

… I te je subote don Camillo iskoristio lijepo vrijeme, pojahao svoj stari bicikl i veselo izmilio onih dvanaest kilometara do Ville. Sajam je bio izvanredan, bilo je puno dotad neviđena svijeta a don Camillo je blaženo uživao više no da je bio na Milanskom sajmu.

U jedanaest i pol on preuze bicikl iz garderobe i stade se probijati kroz gužvu vodeći bicikl uza se za guvernal. Uputio se prema uličici iza koje počinju polja.

Tu je međutim sam vrag umiješao svoje odvratno kopito jer se don Camillo, na prolazu pred jednim dućanom, sjeti da treba kupiti tko zna kakvu kramu pa nasloni bicikl na zid, uđe u dućan, a kad izađe, bicikla više nije bilo. …

… U takvim je trenucima osjećao nekakvo samosažaljenje i duša mu se punila sjetom.

Nije digao nikakvu dreku.

Ograničio se na to da ravnodušnim tonom upita nekog starčića što je u blizini stajao je li možda vidio kakav ženski bicikl sa zelenom mrežicom. Starčić odgovori da se ne sjeća, a don Camillo dodirne šešir i pođe.Prođe pored karabinjerske stanice a da mu ni na pamet ne pade da uđe. Što su siromašnom popu, koji ima dvadeset lira u džepu, ukrali bicikl, stvar je nadasve moralne naravi, prema tome nešto što se ne smije miješati s normalnim zbivanjima u životu. Bogat, čim ih pokradu, idu prijaviti krađu; zato što je to za njih jednostavno pitanje para, dok je pokradenu siromašku to uvreda; kao da nekoga, tko ima samo jednu nogu, kakva prokleta svinja namjerice gurne ili mu slomi štaku.« …

foto by pixabay

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.