Ljudske potrebe

foto by Marinela

Dolor animi gravior est quam corporis.

(Društveni bol teži je od telesnog).

Publilius Syrus

»Teorija potreba nije stara. Pionirsko istraživanje ljudskih potreba pojedinaca vodio je Abraham Maslow. Pozivajući se na svoje kliničko iskustvo, kao i na laboratoriske eksperimente. Maslow razlikuje pet osnovnih potreba. Te potrebe poredane su hijerarhiski prema njihovoj relativnoj superiornosti: tj. više potrebe ne pojavljuju se dok se niže potrebe donekle ne zadovolje. Vjerojatno je ispravnije opisati hijerarhiju pomoću intenziteta, nego pomoću postojanja: sve su potrebe uvijek prisutne, ali njihov intenzitet varira prema hijerarhiskoj strukturi. Ta struktura može se dati kao:

  1. Najmoćnije od svih potreba su fiziološke potrebe (za vodom, hranom, seksom, itd.). dok se ne zadovolje, te potrebe vladaju čitavom afektivnom, intelektualnom i praktičnom aktivnošću ljudskih bića.
  2. Potrebe za sigurnošću su sljedeće u hijerarhiji. One, obuhvaćaju potrebu za sigurnošću, stabilnošću, zavisnošću i zaštitom; slobodom od straha i kaosa; i potrebu za strukturom, poretkom, zakonom i ograničenjima.
  3. Kad se osigura relativna sigurnost, pojavljuju se afektivne potrebe pripadanja i ljubavi. Ukorijenjenost, koju je posebno isticao Erich Fromm, također ide ovamo.
  4. Hijerarhijski dalje po redu dolazi potreba za samouvažavanjem i samopoštovanjem. Te se potrebe mogu podijeliti u dva skupa: (a) želja za snagom, uspijehom, vještinom, stručnošću, povjerenje s obzirom na svijet, te nezavisnost i sloboda; (b) želja za reputacijom, statusom, slavom, priznanjem, pažnjom, važnošću, ugledom i poštovanjem.
  5. Čak ako su sve četiri gornje kategorije potreba zadovoljene potpuno, ljudsko biće će se i dalje osjećati nezadovoljnim i nemirnim, sve dok ne bude moglo radito ono za šta se ona ili on individualno osposobi. „Ono što čovjek može biti on mora biti. On mora biti iskren prema svojoj vlastitoj prirodi.“ Sposobnosti uključuje motive. Želju da pojedinac postane ono što potencijalno jest, Maslow zove potrebom za samoaktualizacijom. U toj potrebi lako možemo prepoznati Marxovu ljudsku prirodu tretiranu ne kao filozofsku tvrdnju, nego kao problem empirijske psihologije. Na isti način možemo prepoznati Rawlsovo aristotelsko načelo (poglavlje 7). Treba ovdije zamjeniti jednu važnu nejednakost. Zadovoljavanje prvih četiri potreba smanjuje želju za njima; što se više zadovoljava potreba za samoaktualizacijom (samoostvarivanjem), to se ono više želi

    foto by pixabay

Ovo je deo iz kapitalnog naučnog dela profesora Branka Horvata „Politička ekonomija socijalizma“ koje u orginalu prvi put na engleskom jeziku je objavljeno 1982 godine. Dok navedeni deo je iz prevoda od 1984 godine objavljen kao jugoslovensko izdanje. Niko nemože da govori o društvenom razvoju dok na samom početku se jasno ne izjasni dali razvoj konkretnog društva treba da počiva na naučnim činjenicama ili treba da liči na prost zbir želja pojedinaca koji u datom trenutku raspolažu društvenim alatom. Postojanje jednog društva bez obzir o kakvom se društvenom uređenju radi pre svega ima zadatak da omogući zadovoljavanje ljudskih potreba, koje smo preuzeli iz pomenutog dela. Ovu činjenicu jasno je uvideo  Abraham Maslow i tako je došao do njegove poznate teorije o potrebama.

U sadašnjem vremenu ni jedna društvena zajednica nemože pomeriti ni za milimetar svoj društveni razvoj ukoliko ne stvori društveni ambijent koji će omogućiti zadovoljavanje ovih potreba svakom svom građaninu

2 thoughts on “Ljudske potrebe”

  • Само со прилагодување на менталитетот кон денешниов современ свет може да се создадат услови за задоволување на нашите потреби како граѓани не едно современо демократско општество.

  • Veoma precizno je savremena nauka utvrdila ljudske potrebe, ali to se ne primenjuje u našoj društvenoj zajednici od strane visokih društvenih predstavnika.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.